Urinarne infekcije kod žena: kompletan vodič kroz simptome, terapiju i prevenciju

Urinarne infekcije (UTI) spadaju među najčešće bakterijske infekcije kod žena svih uzrasta. Iako često deluju bezazleno, mogu izazvati ozbiljne komplikacije ako se ne leče adekvatno. Ovaj vodič objašnjava sve ključne aspekte UTI — od simptoma i uzročnika, do terapije, suplementacije i strategije kod rekurentnih infekcija.


Simptomi i klinička slika

Najčešći simptomi urinarne infekcije uključuju:

  • Peckanje i bol pri mokrenju (disurija)
  • Učestalo mokrenje sa malim količinama urina
  • Pritisak ili bol u donjem delu stomaka
  • Zamućen urin, često neprijatnog mirisa
  • Ponekad – blago povišena telesna temperatura

Kako razlikovati UTI od sličnih stanja?
Slične simptome mogu izazvati i:

  • Vaginalne infekcije (npr. kandida) – uz dodatni svrab i gust sekret
  • Intersticijalni cistitis – simptomi traju, ali bez dokazane bakterijske infekcije
  • Polno prenosive infekcije (STI) – često se manifestuju nelagodom urogenitalnog trakta

Upravo zbog toga je važno ne lečiti se „na pamet“, već uraditi osnovnu dijagnostiku: urin, sediment, urinokulturu.

Uzročnici urinarnih infekcija

Najčešći uzročnik je bakterija Escherichia coli, koja dolazi iz digestivnog trakta i putem uretre dospeva u mokraćni sistem. Prisutan je u oko 80–85% svih slučajeva.

Ostali mogući uzročnici:

  • Klebsiella pneumoniae
  • Proteus mirabilis
  • Enterococcus faecalis
  • Staphylococcus saprophyticus (češće kod mladih žena)
  • Gljivice (Candida spp.) – češće kod imunokompromitovanih osoba ili uz antibiotsku terapiju
  • Rijetko: virusi, mikoplazme, hlamidije (posebno kod STI)

Terapija: šta kažu smernice?

Prva linija antibiotika prema ESCMID i EAU smernicama:

  • Fosfomicin trometamol – jedna doza, jednostavna primena
  • Nitrofurantoin (100 mg 2x dnevno, 5 dana) – visoka lokalna koncentracija u urinu
  • Pivmecillinam – (gde je dostupan), u trajanju od 3–5 dana

Ovi lekovi su efikasni, sa niskom stopom rezistencije i minimalnim sistemskim dejstvom.

Šta se više ne preporučuje kao prva linija:

  • Fluorohinoloni (npr. ciprofloksacin) – zbog sve veće rezistencije
  • Amoksicilin i amoksicilin-klavulanat – visoka stopa neuspeha
  • Kotrimoksazol (TMP-SMX) – ograničena upotreba zbog varijabilne osetljivosti

Terapija i trajanje

Kod nekomplikovanih infekcija:

  • 1 doza (fosfomicin)
  • 5 dana (nitrofurantoin)
  • 3–7 dana (ostali antibiotici, u zavisnosti od kliničke slike)

Zašto izbegavati empirijsku terapiju kod rekurentnih infekcija?

Empirijska terapija bez urinokulture može dovesti do:

  • Rezistencije
  • Nepotpune eradikacije patogena
  • Maskiranja ozbiljnijih uroloških stanja

Kod rekurentnih infekcija (≥3 godišnje), obavezna je ciljana terapija na osnovu antibiograma.


Suplementi kao podrška terapiji

Tokom antibiotske terapije:

  • Uva ursi (medveđe grožđe) – prirodni antiseptik urotrakta
  • Probiotici (Lactobacillus spp.) – sprečavaju crevnu i vaginalnu disbiozu
  • Povećan unos tečnosti – najmanje 2,5L dnevno

Nakon terapije (preventivno):

  • D-manoza – sprečava vezivanje E. coli za sluzokožu bešike
  • Brusnica (PACs 36 mg+) – preventivna primena kod čestih infekcija
  • Beta-glukan – imunomodulator
  • Cink + vitamin C + D3 – za jačanje opšte otpornosti
  • Urološki čajevi (rastavić, breza, peršun) – diuretički efekat i dodatna podrška

Rekurentne infekcije – šta raditi?

Za žene koje imaju 3 ili više UTI godišnje, preporučuje se sledeći pristup:

  • Urinokulture pre svake terapije
  • Profilaktička primena niskih doza antibiotika (uz nadzor)
  • Postkoitalna profilaksa (kod žena s infekcijama nakon odnosa)
  • Urovaksom – imunoterapija E. coli antigenima (na recept)
  • Hormonalna terapija kod postmenopauzalnih žena (lokalni estrogen)

Kada su nalazi negativni, a simptomi prisutni?

Situacija kada urin i urinokultura ne pokazuju bakterije, ali su simptomi prisutni, može ukazivati na:

  • Intersticijalni cistitis – hronični bol u bešici, bez infekcije
  • Iritativni sindrom bešike / hipersenzitivnost
  • Gljivičnu infekciju (Candida spp.) – naročito posle antibiotika
  • STI infekcije – hlamidija, mikoplazma, ureaplazma (potrebno dodatno testiranje)

U ovim slučajevima je važno ne insistirati na novoj antibiotik terapiji, već sprovesti diferencijalnu dijagnostiku.


Zaključak: stručni pristup je ključ

Urinarne infekcije nisu nešto što treba „prelečiti“ bez dijagnostike. Farmaceut ima ključnu ulogu u edukaciji pacijenata, izboru pravih dodataka i upućivanju na adekvatne analize. Prevencija, pravilna terapija i suplementacija mogu značajno poboljšati kvalitet života pacijenata koji se bore s UTI

Similar Posts

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *